PROŠLE godine, 9. siječnja, uz dodjelu priznanja, vojno-policijski defile, svečanu akademiju i prijem, u Banjaluci je obilježen Dan Republike Srpske - unatoč činjenici da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine tu rabotu proglasio neustavnom.

Bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider HDZ-a BiH,Dragan Čović, prisustvovao je toj zabranjenoj svečanosti, a uz njega, u izaslanstvu većine hrvatskog naroda BiH, svečanoj akademiji nazočili su i Vjekoslav Bevanda, dopredsjednik HDZ-a BiH te zamjenik predsjedatelja Vijeća ministara i ministar financija i riznice, Davor Čordaš, dopredsjednik HDZ-a BiH, Josip Jerković, dopredsjednik Republike Srpske i Josip Grubeša, ministar pravde BiH.

Trebamo biti svjesni povijesne odgovornosti jer je to sve učinjeno da bi Republika Hrvatska danas bila u ovim povijesnim granicama. To je cijena koju, između ostalog, nosimo, to je veliki križ hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. (sic!) 

Na svečanom prijemu, pak, s najutjecajnijim liderom Srba u BiH, Miloradom Dodikom, susreo se i hrvatski amabasador u BiH, Ivan del Vechio.

Dakle, na provokativnoj velikosrpskoj proslavi (i) genocidne Republike Srpske, sudjelovao je politički Crem de la crem hrvatskog naroda BiH. Mašala. To je moguće zbog toga što su oni politički Hrvati, a ne politički 'Bosanci'. Dapače, sudjelovali su na proslavi političkih partnera secesionista, kojima je državni integritet BiH kletva. "Unitarizam".   

Tradicionalno, povodom Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. ožujka (hrv. marta), Predsjedništvo Bosne i Hercegovine organiziralo je u petak skroman i civiliziran svečani prijem.

Dosljedan sljedbenik velikosrpske politike i član tog Predsjedništva koje organizira prijem, Milorad Dodik, zajedno s koalicijskim mu partnerom protiv ''muslimanskog unitarizma'', Draganom Čovićem, bojkotirali su svečanost koja slavi pobjedu BiH patriota nad velikosrpskim ekspanzionizmom.

Čović je od Hrvata BiH učinio monetu za potkusurivanje Srba

Opetovano, na najvišoj razini, predstavnik hrvatskog naroda u BiH (Čović, a ne Komšić) demonstrirao je dosljednu privrženost politici podjele BiH na 'državničkoj' platformi Franje Tuđmana: Srbi u Srbiju, Hrvati u Hrvatsku, a muslimani u Bošnjačku BiH.

Dakle, umjesto da se zajedno s Bošnjacima zalaže za gašenje Republike Srpske i stvaranje cjelovite BiH, u kojoj će, s ostalima, sva tri naroda živjeti mirno, a u bitnim pitanjima konsenzualno, Čović, kao džepni Dodik, jaše nacionalnog tigra očekujući kako će tom politikom zaštititi svoju suspektno stečenu imovinu te lidersku poziciju getoiziranog i brojčano inferiornog hrvatskog naroda u BiH. Umjesto borbe za sprečavanje nadglasavanja dva naroda protiv trećeg, Čović slijedi politiku Boban-Karadžić o podjeli BiH perfektuiranu 6. svibnja 1992. u austrijskom Grazu.

Dragan Čović slijedi gubitničku i od svijeta osuđenu politiku Franje Tuđmana, a na potki te politike hrvatski narod BiH vodi u daljnju marginalizaciju i prezir. Prezir od strane svijeta i Bošnjaka jer nastavlja 'agresivnu politiku u BiH' iz 1993. godine, a od strane Srba jer je postao tek malo vrijedna moneta za potkusurivanje tijekom njihova rata protiv Bošnjaka.

Hrvatski narod u BiH nije žrtvovan za nezavisnost Republike Hrvatske

E, taj i takav Dragan Čović, jučer, 28. veljače, na proslavi 30. godišnjice slavonsko-brodskog HDZ-a, u najljepšem Domu kulture smještenom u sjecištu puteva Beograda - Zagreb, Budimpešta - Sarajevo, pred 600-tinjak HDZ-ovaca, gardom neprikosnovenog lidera hrvatske elite i naroda u BiH, rutinski, ponovio je dvije besramne laži od kojih su, prije 25 godina, hrvatski nacionalisti stvorili premisu hrvatske priče u BiH kako bi prikrili rezultate sramne politike koju su vodili tijekom Domovinskog rata u toj zemlji. Kako bi prikrili nepobitnu činjenicu da su HDZ BiH i Hrvatske izgubili rat u BiH te da su, pritom, osramotili i sebe i narod koji su predstavljali u toj zemlji i svijetu. Ispraznili su BiH od Hrvata kako to nije bilo učinjeno od otomanskog carstva do 'tamnice' jugoslavenskih naroda i narodnosti.

- Ove godine se obilježava 25 godina od Daytonskog mirovnog sporazuma. U Dayton su pregovarači otišli sa tri Republike. Jedni su predstavljali srpski narod (Republiku Srpsku op.a.), drugi bošnjački, kao predstavnici Republike Bosne i Hercegovine i treći su bili predstavnici Republike Herceg Bosne. Iz Daytona su se vratili s jednom Republikom i jednom Federacijom. Nestala je Republika Herceg Bosna. Trebamo biti svjesni povijesne odgovornosti jer je to sve učinjeno da bi Republika Hrvatska danas bila u ovim povijesnim granicama. To je cijena koju, između ostalog, nosimo, to je veliki križ hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. (sic!) - kazao je Čović, da bi potom hrvatsko političko vodstvo pozvao neka im pomogne u „osiguranju apsolutne jednakopravnosti konstitutivnog naroda". Jer, „ako tu Vladu ne bude predvodila mudrost… onda ćemo moći teško govoriti da smo politički narod u BiH" poentirao je Čović, bez kompleksa podsjećajući sve prisutne na Tuđmanova ježa u njihovim gaćama.

Čiji ste vi politički narod – hrvatski ili bosanskohercegovački?

Čiji su oni politički narod Čović nije kazao: hrvatski ili bosansko-hercegovački? Ako su hrvatski politički narod u BiH onda teže secesiji, kao politički Srbi u Hrvatskoj. Ako su, pak, bosanskohercegovački politički narod, onda se trebaju zalagati za ukidanje (i) genocidne Republike Srpske, a ne služiti njezinim interesima na Balkanu.

Hrvatski narod u BiH žrtvovan je na oltar velokohrvatskih prisezanja HDZ-a u BiH, a ne na oltar stvaranja neovisne AVNOJ-ske Republike Hrvatske. AVNOJ-sku državu potpuno smo osamostalili zahvaljujući vizionarstvu (i) Hrvata Josipa Broza Tita 1974., demokratičnosti Mihaela Gorbačova 1985., velikosrpstvu Slobodana Miloševića 1989. i slobodarstvu hrvatskog naroda 1990. - unatoč sramnoj nacionalističkoj politici HDZ-a koju je vodio Franjo Tuđman.

Da Tuđman nije ustrajao na politici dogovorenoj s Miloševićem: Svi bosanski Srbi u Srbiju, a svi bosanski Hrvati u Hrvatsku (osim 'koridorskih' Posavljaka i onih iz srednje Bosne), nego da je od te sramne politike odustao i iskreno prihvatio, pod američkim pritiskom potpisan Washingtonski sporazum, vjerojatno, danas bismo živjeli u Konfederalnoj državi sastavljenoj od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, čija bi istočna granica bila na obali Drine, a ne u Dodikovu džepu. U onom džepu iz kojeg se, za jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH, Čović bori danas, kao što je onomad to činio Boban vireći iz puščane cijevi Radovana Karadžića.

Ali, 'nakon bitke lako je biti general'. Mada, potpisnik ovog priloga je prije, za vrijeme i poslije rata govorio i pisao isto. Dapače, koristeći znanstveni aparat, napisao knjigu Rat u Bosanskoj Posavini 1992.