PETA KOLONA je skupina ljudi koja se bavi subverzivnim (razornim, rušilačkim, prevratničkim) aktivnostima s ciljem ometanja i/ili rušenja postojećeg poredak u interesu jedne agresivne vanjske sile. Sintagma potječe iz Španjolskog građanskog rata (1936. - 1939.), a skovao ju je frankistički general Emilio Mola izjavivši kako će glavni španjolski grad Madrid zauzeti u četiri kolone te uz pomoć 'pete kolone' koja je sastavljena od Francovih simpatizera u samog gradu. Tako je i bilo, 'peta kolona' dala je veliki doprinos Francovu zauzimanju Madrida i uspostavi njegove vlasti u Španjolskoj.

Svima je vidljivo kako se borba ne vodi demokratski - u stranci - nego pučistički, na ulici. A s pučistima se ne raspravlja, njih se iz stranke isključuje. Ako se želi dobro njezinim politikama i ljudima.

Nakon što su prije dvije godine, na stranačkoj Konvenciji, 'Milanovićevi ljudi' izgubili unutarstranačke izbore od Davora Bernardića, Zlatka Komadine, Rajka Ostojića i drugih, odmah su pokrenuli subverzivne aktivnosti protiv novog predsjednika s ciljem njegova rušenja i vraćanja starog unutarstranačkog kadrovskog poretka. Način na koji su Milanka Opačić, Ranko Ostojić, Mirando Mrsić i drugi, javno, poručivali kako im ne pada na pamet biti lojalni novom vodstvu stranke te stranačke i/ili zastupničke poslove raditi sukladno deklariranim Partijskim politikama - dotad nije viđen na hrvatskoj političkoj sceni. Ad hominem napadima na Bernardića - epitetima i insinuacijama u rasponu od inkompetentan do retardiran - proizveli su učinak kojeg bi i sam Ivica Račan, dakako u sebi, 'petokolonaškim' karakterizirao.

Ideološki, SDP ima četiri ozbiljna politička protivnika: Crkvu, HDZ, ekstremnu desnicu i unutarstranački boljševizam. Zahvaljujući dominirajućem oportunizmu, kojeg kao zmija noge kriju iza Račanove političke ljubimice 'pragme', ni pod najtežim mukama, vodeći SDP-ovci ne bi priznali kako su im veliki protivnici Crkva i boljševički mentalni sklop.

Tko ili što je uzrok stanju u stranci?

Zapanjujuć je pokušaj vođa '90-orice' da dvogodišnje rezultate svog pučističkog djelovanja unutar i izvan Partije pripišu njezinu predsjedniku. Smiješan je čak njihov pokušaj da uvjere članstvo kako je 'Berina' politička faca 'ružna' zbog toga što je loš i nesposoban čovjek, a ne zbog toga što oni to lice, već dvije godine, na ulici, modeliraju retoričkim bejzbol palicama. Da Agenda egopučista ima ulični karakter vidljivo je iz tzv. 'Pisma Bernardiću' kojeg objavljujemo u prilogu.

Konačno, nakon zadnje sjednice Predsjedništva stranke, nazire se način izlaska Partije iz ćorsokaka u kojeg ih je stjerala 'petokolonaška' konjica. Nazire se kraj njihova bavljenja samih sobom i početak rada na artikuliranju politika s kojima SDP namjerava oblikovati društvo, kad za taj posao dobije povjerenje građana.

Odlukom da predsjednik stranke u svoje ruke preuzme vođenje Kluba zastupnika u Saboru, Predsjedništvo je poslalo odlučnu poruku članstvu i javnosti: Od jeseni, politike SDP-a u Saboru neće predstavljati egopučisti, nego zastupnici lojalni vodstvu Partije - ma koliko ih bilo. Svi članovi Kluba koji bi suprotstavili se toj odluci Predsjedništva, sami sebe bi ekskomunicirali iz stranke. Nakon što bude utvrđeno tko je ostao u Partiji, vjerojatno, bit će preraspodijeljene uloge u saborskim odborima, a višestruki konvertit i potpredsjednik Sabora, Siniša Hajdaš Dončić, bit će zamijenjen lojalnim članom stranke, na primjer, Arsenom Baukom.

Pitanja koja su čekala odgovor dok su egopučisti svojim apetitima se bavili

A koliku su političku štetu svojim subverzivnim djelovanjem egopučisti nanosili Partiji protekle dvije godine i na taj način štitili bokove HDZ-u, vidljivo je iz činjenice da su, ističući u prvi plan sebe i svoje ambicije, uspjeli zamagliti ili potpuno u drugi plan potisnut razlog postojanja Partije - vitalne socijaldemokratske politike.

Na primjer: Zdravstveni i mirovinski sustavi su u kolapsu zbog čega je nužno provesti takve strukturne reforme koje će spriječiti daljnje urušavanje socijalne države.

Korupcija je toliko razorila društveno tkivo da prijeti njegovo pravno kolabiranje. Budući da ju represivni organi ne mogu spriječiti, nužno je stvoriti instrumente koji će potaknuti promjenu paradigmi na mjestima gdje nastaje mentalni sklop koji tolerira koruptivno ponašanje: obitelj, školu, Crkvu...

Desni radikalizam predvođen 'Crkvom u Hrvata' ostao je bez adekvatnog odgovora. Potpuno je izostalo aktualiziranje pitanja Vatikanskih ugovora i suprotstavljanje permanentnom napadu klera na dostignute vrijednosti sekularne države.

Zbog populacijskog sakaćenje Hrvatske, predstavljena 'Demografska politika SDP-a' artikulirana je kroz Milanovićevu zakletvu: 'Neka mi se osuši desna ruka Slavonijo ako te zaboravim'. Milanović danas na Slavoniju misli koliko i 'njegovi ljudi' na Partiju - ni/malo.

Broj županija, gradova i općina te broj zaposlenih u njima imaju status 'zjenice oka njihova', a tako ih i čuvaju, mada su reforma teritorijalnog ustroja i fiskalna decentralizacija zemlje jedan od temeljnih preduvjet za demokratizaciju društva.

Militarizacija društva po diktatu NATO-a kroz nabavu opreme, primarno za aktivno sudjelovanje hrvatske u američkom izvozu demokracije kroz puščanu cijev, za SDP je tabu tema.

Pitanje dobrobiti i učinkovitosti članstva u Europskoj uniji trivijalizirano je na pitanje broja policajaca na Šengenskim granicama i izvlačenje kusura iz EU fondova.

Općom unutarstranačkom frakcijskom borbom za sinekure, u potpunosti je derogirana vodeća oporbena pozicija Partije, a blaćenjem njezina vrha, nekad vrsni saborski zastupnici, ustvari, uneredili su sebe.

I tako dalje i tome slično.

U onoj mjeri u kojoj se budu bavili tim i sličnih krucijalnih problema društva, u toj mjeri će SDP biti vrijedan član hrvatske političke zajednice i obrnuto, što se duže budu bavili unutarstranačkom 'petom kolonom' to dublje će padati rejting predsjednika i stranke u cjelini.

Svima koji hrvatskoj socijaldemokraciji žele dobro, odavno je jasno da lideri '90-orice' nisu u sukobu s predsjednikom stranke i 'njegovim krugom ljudi' zbog programskih, nego zbog personalnih prijepora.

Svima je jasno kako se unutarstranačka borba ne vodi oko sadržaju partijskih politika, nego oko sinekura koje Partija može osigurati.

Svima je vidljivo kako se ta borba ne vodi demokratski - u stranci - nego pučistički, na ulici. A s pučistima se ne raspravlja, njih se iz stranke isključuje. Ako se želi dobro njezinim politikama i ljudima.

Dokument

Agenda egopucista u 13 teza o Davoru Bernardicu.docx