Koliko smo samo puta čuli - niste došli na vrijeme, što ste toliko čekali… da ste došli ranije još bi se nešto i moglo, ovako... kasno je!
Posljednjih dana smo po tko zna koji put suočeni s ljudskim pogreškama koje su koštale života. Kaže se, ljudi smo, ljudski je griješiti, a praštati Božanski. Istina, ali da je to barem tako jednostavno. Nema onoga tko ne griješi, bilo u životu općenito ili u svome radu, međutim, kad je cijena nečije pogreške ljudski život, teško se miriti s tom činjenicom da trebamo oprostiti. U tom trenutku se zapitamo, Bože kako da oprostim, što nam može ublažiti bol od gubitka rođenog bića ili voljene osobe.
U svakom se poslu događaju pogreške, manje ili veće, materijalne ili emotivne. Računamo kako je svatko tko obavlja svoj posao dovoljno stručan da bi odgovarao za ono što radi i samim time trebao bi odgovarati za ono što radi.
Ne možemo mijenjati ono što nam je Bog namijenio, ali ne znaju svi što nam je namijenio.
Ukoliko kupimo nešto što se u međuvremenu pokvari, imamo pravo na reklamaciju i pitamo se, zašto nam netko za naše zdravlje, za svoju liječničku usluga ne da garanciju? Nešto kao, 'ovaj lijek će vam pomoći 100%, od njega ćete ozdraviti'. Na žalost, nema ništa od toga.
Bojim se da je, što dalje, sve manje onih koji bi za spašavanje nečijeg života dali svoj, kojima je stalo do toga da nas ne boli da, dobiju 'slučaj'. Oni koji su dobri ili se smatraju boljim, otvaraju svoje poliklinike i rade manje nego preko socijalnog, što znači da im je ujedno stalo i do nas i do toga da ih dobro 'reklamiramo'. Pokazalo se da neki koji rade 'samo' za plaću, sve manje imaju motivacije za bilo što.
Koliko smo samo puta čuli - niste došli na vrijeme, što ste toliko čekali… da ste došli ranije još bi se nešto i moglo, ovako... kasno je!
Naravno, ne razumijem se u medicinu ali se razumijem u aspekte koji jasno ukazuju na početak bilo kakvog problema od emotivnog, financijskog ili zdravstvenog. Kao što sam spomenula, natalna karta je naša 'iskaznica' na kojoj pišu svi naši podaci. Između ostalog, piše i od čega ćemo bolovati.
Prije par godina išla sam na redovni pregled i ultrazvuk je pokazao malenu kvržicu na koži. Ništa alarmantno, rekao je doktor, jer, to je 'normalno', svaka žena to ima, a nekima se zna i 'povući'.
Rekla sam - doktore, to se kod mene neće povući, to može samo rasti, na što je on rekao da ne budem tako skeptična i da će sve biti u redu.
Dobro, pomislila sam, iako sam znala da će biti kako ja kažem jer su mi aspekti koji nadolaze područjem zdravlja ukazivali da se to neće ni povući niti smanjiti, a ni nestati. Ali dobro, nije mi pravilo problem pa je ostalo na - Dođite za godinu dana.
Prošla godina... pojavila se i druga kvržica, a ona prva je narasla. Začudo, nisam bila tužna nego ponosna jer sam ja bila u pravu, na što su se moje prijateljice smijale i rekle kako nisam normalna te dodale - ne bi li bilo bolje da je on bio u pravu. Istina da bi bilo bolje ali, eto, ja volim biti u pravu pa makar i bolesna.
Pogledala sam aspekte i oni nisu ukazivali na to. Ali, rekla sam neka se moli, jer, ako joj Bog, iz bilo kojeg razloga, nije namijenio to dijete, bit će kako mora biti. Međutim, po onome što ja vidim, trebalo bi sve biti u redu.
Još uvijek to nije 'sanirano', mada su prošle tri godine. Čekam da mi počne smetati!
Prije dva mjeseca, pojavio mi se jedan drugi problem. Imam dijagnozu bolesti ali, nema adekvatne terapije, osim one koje daju svima koji nemaju uredne nalaze kao ja. Odgovor je bio - Neće vam to nitko dirati, dok se ne zakomplicira!
Rekla sam da mi to može donijeti veće posljedice i dovesti do oštećenja koja se kasnije neće moći riješiti ali, naravno, tko sam ja da se igram doktora! Valjda znaju oni, a ne astrologinja.
Da, svi mi mislimo kako oni znaju ali, vrijeme pokazuje, ne znaju baš sve, niti svi. Činjenica jeste da astrologija ne liječi, ona ukazuje na simptome, na početak razvoja nekakve bolesti koja kasnije, ako se ne liječi na vrijeme, može biti neizlječiva.
Kada bismo barem uvažavali jedni druge u smislu da možemo jedni drugima biti od koristi, a ne postavljati neko zanimanje na nekakvu višu ljestvicu od onog drugog.
Eto, ako dođemo na vrijeme, moramo čekati da se 'zakomplicira', ako dođemo kasno, što smo 'čekali' do sad?!
Ne tako davno, moja klijentica je imala kompliciranu trudnoću. Doduše, ne toliko kompliciranu koliko su joj ulili strah da bi se moglo zakomplicirati, s obzirom na njene godine. Jako je željela to dijete. Po cijeni bilo čega. I tako je svaki njen dan bio praćen silnim strahovima da s djetetom nešto neće biti u redu.
Jedne večeri, u četvrtom mjesecu trudnoće, počela joj odlaziti voda. U panici me nazvala i upitala - Jasna što da radim, žele da pobacim?!
Pogledala sam aspekte i oni nisu ukazivali na to. Ali, rekla sam neka se moli, jer, ako joj Bog, iz bilo kojeg razloga, nije namijenio to dijete, bit će kako mora biti. Međutim, po onome što ja vidim, trebalo bi sve biti u redu.
To je bila velika odgovornost za mene. Liječnici su rekli neka pobaci, jer bi mogla 'zaglaviti', a meni se pokazivalo da treba roditi!
Ne znam je li vjerovala meni ili joj je Bog dao snagu da se bori za svoje dijete, ali, tražila je hitan premještaj u drugi grad, na privatnu kliniku, tamo su joj zaustavili vodu ... Rodila je prije nekoliko mjeseci, zdravu i prelijepu curicu!
Ne možemo mijenjati ono što nam je Bog namijenio, ali ne znaju svi što nam je namijenio.
Toliko je onih koje znam da su dobili pogrešnu dijagnozu jer se pojedini liječnici povode prema povijesti bolesti iz obitelji. Mislim da je, nekima, najlakše kad dobiju pacijenta koji pije, puši, jede masno… Uvedu dijetu i, ako se toga ne pridržavamo, onda krive nas, ali, kada ne trošimo ništa od toga, onda su nemoćni.
Došla sam do zaključka da je na kraju najvažnije imati sreće i doći u ruke nekog dobrog kirurga koji će nam 'odrezati' ono što je bolesno umjesto zdravog, a do tada...'čekajmo da se zakomplicira'!
