Davno sam čitala kako, prije nego dođemo na ovaj svijet, mi sami biramo svoje roditelje. Nikako se nisam mogla pomiriti s takvom izjavom jer nisam vidjela smisao, zbog čega sam onda izabrala baš ove roditelje koje imam kada sam već imala toliki izbor!?

Uvijek mislimo kako su drugi roditelji bolji, tražimo u njima sve ono što naši nemaju, naravno pri tome ne priznajući što imaju.

Taj proces spoznaje trajao je godinama i sada znam, definitivno sam izabrala za mene najbolju kombinaciju.

Tek kada čovjek sam postane roditelj onda može analizirati svoje roditelje, uspoređivati svoje odgojne 'metode' s njihovim. Tad može pronaći smisao roditeljstva i zbog toga sada znam da je 'mama uvijek u pravu!'. Naravno kažem to i zato jer moja mama nema internet pa ovo neće pročitati ali zato moja djeca imaju!

Pitanja koja mi većinom postavljaju majke odnose se na to hoće li završiti školu, koji fax da upiše, hoće li biti uspješno, bogato…nitko nikada nije pitao : JEL' MOJE DIJETE SRETNO?!

U svakoj obitelji postoji netko 'drugačiji' od cijele 'ekipe', netko tko se ne uklapa. Ne bih htjela reći 'crna ovca' možda više 'ružno pače' koje ipak usprkos različitosti postane 'labud'.

Radi se o djeci koja više od ikoga žele zadržati svoj identitet, ne podliježu zapovijedima, ne ispunjavaju tuđa očekivanja ,imaju 'svoj film' i svoj stil života. Takve se uporno želi ukalupiti, smiriti, 'dresirati' samo da ne bi bili 'sramota' za obitelj.

Naime, drugačiji od svih znači, 'nisi normalan' !

"S tobom nešto nije u redu, trebaš psihijatru pa vidiš kako su ti ostala braća normalna samo ti praviš probleme!" - nažalost neke su od izjava bijesnih roditelja. Samo ne znam jesu li bijesni na sebe što nemaju kontrolu nad njima ili na njih što nisu 'ispali' kao ostali ?!

Svaki drugi 'tinejdžer' ima takav problem, a svaka obitelj ima bar jednog 'različitog'.

Postavlja se pitanje, zar je moguće da su dvoje različite djece 'izabrali' iste roditelje ?!

Moguće je jer svatko od nas ima svoj karakter, a svaki karakter ima različite potrebe tako da svatko od nas na različit način doživljava određene kvalitete kod svojih roditelja i samo neke ćemo od njih 'pokupit' i primijeniti kod nas. Upravo iz toga razloga su i moje dvoje djece izabrali mene.

Naravno, dva su različita svijeta, dva različita astrološka znaka ( mada sam planirala da budu isti!) ali su ispod istog srca rasli! To nikako mom sinu ne ide u glavu kada se radi o našim međuodnosima. Ponekad se osjeća kao da tu ne pripada jer smatra da nije u ravnopravnom odnosu sa sestrom.

U šali zna reći da je zamijenjen u rodilištu pošto uopće ne vidi dodirnih točaka sa nama. Rekla sam mu: "Naravno sine, svaka obitelj ima jednog zamijenjenog i jednog pravog, rođenog. Vidiš, u tvojim godina i ja sam mislila da sam greškom kod njih, tako da te potpuno razumijem".

Mislim da smo svi prošli te faze od neprilagođenosti, traženja, poistovjećivanja s drugima, negiranja sebe do identificiranja tko smo.

Međutim, sam put je jako težak, a jedino jaki i rijetki opstaju biti ono što žele, ostali budu preslika roditelja, njihovi mali 'projekti', nadopuna njihovih neostvarenih snova i tome slično.

Od tuda nastaju frustracije ako nismo ostvarili sebe i kompleksi ako nismo zadovoljili druge !

Na žalost, malo tko zna da astrologija može omogućiti uvid u karakter našega djeteta, što ne znači zadirati u osobni život ali svakako je korisno znati kako nas dijete doživljava, što naše dijete želi, kako se osjeća u kući, kako izgleda to djetinjstvo iz njihovog kuta promatranja.

Sve se to vidi u njegovoj natalnoj karti.

Svi mi mislimo da znamo što je najbolje za njih ali ono što je dobro za nas ne znači da je dovoljno dobro i za njih.

Kao što mi imamo svoje potrebe tako imaju i oni, ne možemo ih prilagođavati sebi nego usmjeravati k njima.

Ako ne poznajemo svoje dijete samo ih možemo udaljiti, kako od njih samih tako s godinama i od nas !

Neka djeca se mogu prilagoditi onome što se od njih očekuje dok druga ne! Te druge ako se pokušava 'slomiti' samo će se početi ponašati destruktivno i autodestruktivno. Takva djeca uz strogu stegu postaju buntovnici i odmetnici dok samim uvažavanjem njihove različitosti mogu postati veliki kreativci i mali genijalci.

Večinom takva djeca imaju naglašen planet Uran koji sam po sebi nosi originalnost i potrebu za slobodom, dok gušenje i sputavanje može dovesti do excentičnosti.

Također se vidi tko od roditelja treba preuzeti ulogu odgajatelja, koga dijete više i bolje doživljava.

Pitanja koja mi većinom postavljaju majke odnose se na to hoće li završiti školu, koji fax da upiše, hoće li biti uspješno, bogato…nitko nikada nije pitao : JEL' MOJE DIJETE SRETNO?!

Trebamo upoznati svoje dijete da bismo to mogli znati i trebamo osvijesti činjenicu da je SRETNO dijete, najuspješnije dijete, bilo da ono čuva ovce, igra nogomet ili želi biti predsjednik države.

Da se onaj osjećaj zamijenjenosti u rodilištu ne bi pretvorio u osjećaj zamijene ili izgubljenog identiteta, za njihovo dobro...trebali bismo znati tko su naša djeca...