Judić ili Judino drvo (Cercis siliquastrum) bjelogorično je ukrasno stablo ili veliki grm iz porodice mahunarki (Fabaceae). Po nekima porijeklom je iz Kine, a po drugima sa istočnog Sredozemlja. U visinu može doseći do dvanaest i širinu do deset metara. Listovi su mu relativno veliki, srcoliki i prije no što otpadnu, u jesen, poprime žutu ili boju svijetli oker. Cvasti počinje nakon pete godine, prije listanja, a vrijeme cvatnje je kraj travnja i početak svibnja.

O cvjetovima u hrpicama legenda govori kako su to krvave suze kojima je stablo od stida zaplakao kada se o njega objesio Juda.

Impresivna biljka

Postoje različite vrste i sorte ove, u punoj cvatnji, vrlo impresivne biljke. Razlikuju se, ponajprije, po otpornosti na niske temperature, veličini listova, boji cvjetova...

U Slavonskom Brodu nisu mi poznati primjerci osim onih iz samog središta grada gdje nalazimo dvije vrste na ukupno tri mjesta: Cercis siliquastrum Alba ili bijeli judić, iza reklamnog displeja pored prvog nebodera na Korzu, Cercis Canadensis ili kanadski judić, roza cvjetova, na poziciji desno od javnog WC-a i, isti takav, u parkiću pored Strojarskog fakulteta (iza makete Grada prema Društvu naša djeca).

U kontinentalnoj Hrvatskoj rijetko ga, kao i u Slavonskom Brodu, nalazimo u hortikulturnom uzgoju, a više je rasprostranjen, čak i prirodno, na krajnjem jugu Dalmacije (u okolici Dubrovnika).

Živi fosil, star preko sto milijuna godina

Znanstveno je dokazano da je judić „živi fosil" jer je, kao vrsta, star preko sto milijuna godina o čemu svjedoče fosilni ostaci pronađeni u Francuskoj. Kao i poznatiji „živi fosil" među drvećem, dvorežnjasti, ginko ili japanska lijeska (Ginkgo biloba) izuzetno je otporan na atmosferska onećišćenja.

Koliko je znanost jasna, toliko su legende mutne. Prema jednoj, judić ili Judino drvo, ime je dobio po Judi Iskariotu, izdajniku Isusovom, koji se je, nakon izdaje, u očaju, pokušao objesiti o granu upravo ovakvog stabla. Biblijsko svjedočanstvo pokušaj Judinog vješanja veže uz krhke grane smokve, pa je moguće kako su, jer se u međuvremenu rasprostranila i na području Judeje, križari ovo, njima nepoznato drvo, nazivali upravo po tom području i, kasnije, sa sobom ime donijeli, vjerojatno u trinaestom stoljeću, i proširili cijelom Europom. Tome svjedoče najstariji zapisi iz Francuske gdje ga spominju kao „stablo iz Judeje" ili „judejsko stablo" (arbre de Judée). Legenda ide dalje, pa budući da cvate u travnju i svibnju, datumski vrlo blizu Uskrsu, osobito po starom, „julijanskom" kalendaru, i zbog posebne odlike da cvijet može izbiti izravno iz debla (kauliflorija) te mnoštva cvjetova koji se „grupiraju" na jednogodišnjim grančicama, legenda govori kako su to krvave suze kojima je stablo od stida zaplakao kada se o njega objesio Juda.

Turci ga zovu Erguvan, a još od vremena Bizanta i Carigrada, simbol je glavnog grada Turske gdje je, na obalama Bospora, rastao pod zaštitom carskih obitelji.

Pod zaštitom carskih obitelji

S Judom izdajnikom povezuju ga i engleski naziv - judas tree te njemački - Der Gewöhnliche Judasbaum, dok zbog ljepote ljubičaste boje cvijeta i srcolikog lista, Španjolcima Judino drvo predstavlja stablo ljubavi. Turci ga zovu Erguvan, a još od vremena Bizanta i Carigrada, simbol je glavnog grada Turske gdje je, na obalama Bospora, rastao pod zaštitom carskih obitelji. Razlog tomu je što crveno ljubičastu, ili purpurnu boju, nitko osim careva nije smio koristiti.

Ova, po zahtjevnosti vrlo skromna, ukrasna drvenasta vrsta izvrsno je prilagođena našem klimatskom podneblju a osim u vrtove, moguće je saditi ju i u posude kojima možemo ukrasiti terase i druge vanjske površine, a zanimljivo je što inače, osim u svrhu uklanjanja oštećenih i neželjenih grana, koje se obavlja u trenutku kad prestane opasnost od niskih temperatura, ne treba orezivanje, Judino drvo može se uzgajati i kao bonsai jer, načelno, dobro podnosi rez. Najčešći način razmnožavanja je sjemenom iz mahuna koje se na stablima zadržavaju cijelu zimu. Pojava kada se mahune, nakon cvatnje, razviju i ostanu na deblu, naziva se kaulikarpija.

Razuman odmak od monokulturalnog pristupa

Pored razumnog odmaka od gotovo monokulturalnog pristupa ozelenjivanju gradskih površina, zbog otpornosti na klimatske i atmosferske uvjete, njenih skromnih pedoloških zahtjeva, upravo mnoštvo mahuna i sjemenki, koje rado jedu većina gradskih ptica, dodatni su razlog za sadnju ovog drveća jer tako pticama, u vrijeme oskudice hranom, možemo pomoći u preživljavanju hladnih snježnih dana i potičemo bio raznolikost.