LJUBITELJI glazbe i oni koji su mogli doći u Kuću Brlić, jučer su točno u podne u Slavonskome Brodu, mogli započeti svoju avanturu slušanja neuobičajenog koncerta za ovo doba godine.

Suradnja Ansambla flauta iz Nove Gradiške, Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i Gradskog muzeja Nova Gradiška rezultirala je Konceptom post/Božića.

Prilikom ulaska u prostor održavanja koncerta, posjetitelji su mogli uočiti nešto drugačiji raspored stolaca: okrenuti jedni prema drugima sugerirali su povezanost među ljudima koja treba opstati cijelu godinu. Lijepa poruka i simbolika koncerta od tog detalja pa do samoga repertoara koji je najviše oslonjen na božićne kompozicije ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim.

Mlade glazbenice: Ema Pranjić, Marta Pernar, Natali Posavčević, Karla Slišurić, Petra Lozinjak, Vita Marosavljević i Sara Vukić pod vodstvom mag.gl.umj. flautistice Daliborke Krešić, pridonijele su ideji o davanju bez naknade, bez želje da im se uzvrati istom mjerom.

Ovaj koncert, besplatan posjetiteljima, dokazao je kako bezrezervno davanje uvijek za sobom povuče misao o uzajamnosti ispunjenoj duhom blagdana kada ljudi uvelike žele pokloniti i time dokazati svoju naklonost. Božićno vrijeme koje sve više postaje vrijeme hiperpotrošnje, nažalost, zanemaruje bit Božića: mir i ljubav, baš kako je navedeno u tekstu programa koji pojašnjava tu cijelu ideju/koncept. To dvoje, dakako, treba postojati uvijek, čitavu godinu jer tek tada, kada pokušavamo implementirati te visoke vrijednosti u svoj život tokom godine, znat ćemo da Božić sa sobom treba donijeti samo potvrdu onoga već postojećega. Božićne poruke o uzajamnosti često ostaju zanemarene tokom godine kada okrenuti ovozemaljskome tražimo potvrdu o ulozi u društvu.

Naša uloga ne mora biti beznačajna tako što ćemo skromnošću konstatirati kako smo nebitne jedinke jer o nama ništa ne ovisi pa onda krenuti u osvajanje teritorija sebeljublja. Baš suprotno, o nama sve ovisi jer djelujemo kroz vrijeme u godini na svakoga s kime smo u kontaktu. Naša raspoloženja uvijek će nailaziti na 'feedback' kod drugoga.

Ono što ne košta ništa, materijalno nenadoknadivo je dobrota. Biti dobar ne znači biti naivan ili ambiciozno usmjeren na sebe ne bi li dobio potvrdu da jesi dobar. Biti dobar znači nastojati postići dijalog, čak, i kada druga strana nije za njega zainteresirana, kad ne razumije ona nas niti mi nju u potpunosti. Razumjeti ili se barem truditi razumjeti kada je to teško, izdići se iznad stalne potrebe da naša riječ bude zadnja - to je početak prilagodbe drugome.

Ovaj koncert, zapravo, zaslužuje najveću pohvalu zbog koncepta koji nudi, a to je trajnost. Jer sve ono čime smo potaknuti ili bismo trebali biti u vrijeme blagdana, kasnije, kad to vrijeme prođe, zaboravimo. Ljubav i davanje međusobno komplementarni daju nam snagu kojom zanemarujući isključivo svoje ambicije postajemo bolji ljudi.

Kao što je ovaj koncert započeo Pachelbelovim Canonom u D duru gdje glazba nastaje na podlozi teme/jedne melodije imitacijom, tako naše funkcioniranje tokom godine treba modificirano istom temom koju toliko želimo naglasiti u božićno vrijeme: ljubavlju usmjerenom na davanje, „blizinu“ i dobrotu.

Jer ne zaboravimo najljepši zaključak koji kao moto lebdi iznad nas čekajući našu budnost:

“Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvasta,

ne nadima se,

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

ne pamti zlo,

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.”