ŽIVIMO u vremenu i društvu u kojem, nažalost, ne manjka narcisa, bilo muškog ili ženskog spola. Jedini narcis kojeg danas nedostaje je samo istoimeni cvijet. Svih drugih narcisa imamo više nego bilo koje druge sirovine.

Narcis, ali ne cvijet, sebe doživljava kao planet oko kojeg se vrti Sunce. A ljude shvaća i doživljava kao one koji mu služe i one koji ga ometaju. Fenomen narcizma nije ništa novo, ali danas uzima sve više maha. Danas je postalo jako popularno voljeti sebe pa onda na drugom mjestu opet sebe. Samo zbog sigurnosti, da smo potpuno iskreni u samozaljubljenost. Pa prirodno je voljeti sebe, zar mi ne volimo sebe. Ali je pitanje u kojoj mjeri volimo sebe.

Nećemo se lagati, svima nam je potrebno malo pažnje i pohvale. Svi to volimo. Međutim, važno je napraviti razliku između zdravog i patološkog narcizma.

Svi smo čuli za jednog lika koji je previše volio sebe. E nije taj na kojeg ste pomisli. Ovaj se zvao Narcis, i živio je u Staroj Grčkoj. Toliko je volio sebe da se nije mogao odvojiti od svoga lika. Očaran ljepotom svoga lika, upao je u jezero i utopio se. Kažu, nikad ga nisu pronašli. Ali zato njegov duh živi i danas. I svi mi imamo malo narcisa u sebi, a neki imaju i više, treći i previše. Ali ti što ga imaju, ponosni su na svog narcisa. Za takve obično kažemo da su puni sebe, da najčešće koriste riječi Ja, Moje, Mene. Opsjednuti su svojim izgledom i nastupom. Takvih znam bar desetak. A Vi, koliko ih Vi znate?

Neke narcise odmah prepoznamo, a drugi su opasniji, jer su prikriveni, divimo im se cijeli život, a ne znamo da su narcisi ili to, pak, kasno saznamo.

Postoji jedna faza u djetinjstvu, kada dijete smatra kako je ono centar svijeta. Ona završava kada djetetu postane jasno da nema moć nad svojim roditeljima, nego ovisi o njima. Ova faza se naziva „fantazija svemoći." A znamo sigurno nekoliko odraslih osoba koji ovu dječju fazu nisu nikad ni prerasli.

Uvjereni su kako se sve dešava radi i oko njih. A još ako primijetimo i ove simptome - zaokupljenost fantazijama o neograničenom uspjehu, moći, ljepoti, neprestana potreba za divljenjem, manjak empatije, iskorištavanje drugih, zavist, arogantno ponašanje. - budimo sigurno kako samo naišli na savršenog narcisa.

Poznate li ovu osobu: misli da posjeduje veliku moć, ima neodoljivu potrebu biti uvijek u pravu i uvijek ukazivati na tuđe pogreške. Vjeruje kako je veoma posebna, da joj se drugi dive. Krene li priča o djeci, ona je ta koja najbolje zna s njima. Ako netko spomene da kupuje stan ili apartman, ona najbolje zna gdje kupiti i po kojoj cijeni, zna što se isplati, a što ne. Najbolja je kuharica, iako nitko nije probao što je skuhala, ali vjerujemo na riječ. Od odgoja djeteta do odgoja psa, preko tržišta nekretnina, rješenja ljubavnih problema, burze, skijališta, ljetovanja, uređenja apartmana, kuhanja pa sve do političke situacije, čak i u Ugandi... ona, jednostavno, najbolje zna. Ona ima najbolju frizerku, doktora, masera, učitelja tenisa. Znate već ovu osobu. Žensko je. Ali i muškaraca ima gorih. Takvima moramo biti zavidni, nemamo druge.

Društvo u kojem je sve više kamera, pogoduje narcizmu i potrebi lažnog prikazivanja. Društvene mreže danas takvima nude mogućnost za samoprezentaciju, i time oni zadovoljavaju žudnju za pažnjom. Redovnim objavama na društvenim mrežama, narcisi su dobili i svojih pet minuta. Lajkovi su im postali duševna hrana. Što više lajkova, više samopouzdanja i osjećaja važnosti. A koliko Vi imate lajkova?

Čuvajmo se, ljudi, pretjeranog samoljublja, lažnog samopouzdanja, osjećaja moći i grandioznosti. Takvi ljudi sebe ne vole. Nisu ispunjeni i nesigurni su. A niti nama neće biti dobro u njihovoj blizini.

I za kraj ove kolumne o narcisima, jedno pitanje: Tko najbolje piše kolumne? Naravno, tko drugi nego Ja.